Jeste li čuli za Slow Food? Ovaj pokret, koji se može prevesti kao "slow food", osnovao je talijanski novinar Carlo Petrini i stječe sve više sljedbenika u svijetu. Sve je započelo 1980-ih, kada je Petrini započeo kampanju protiv lanca brze hrane i otvorio svoju zalogajnicu u Rimu, glavnom gradu Italije. Danas je poznato da je vrlo važno jesti zdravo, ali u to vrijeme to nije bilo shvaćeno toliko ozbiljno. Njegova je ideja bila prosvjedovati protiv one standardizirane i općenito s malo hranjivih namirnica. Ali Slow Food nije zainteresiran samo za organsku potrošnju, već njezin prijedlog ide dalje.
Jesti mora biti nešto zaista ugodno
Glavna ideja je da treba cijeniti ruralnog proizvođača, kao i hranu koju proizvodi. Carlo Petrini vjeruje da je danas velik dio svijeta na neki način uključen u prehrambeni sektor i da zato hranu treba shvatiti ozbiljno. Dakle, jednostavno korištenje ove hrane za pravljenje jela koja tijelu donose više štete nego koristi, gotovo je gubitak.
Slow Food ima ovo ime jer cijeni da hranu ne treba konzumirati ili čak pripremati na brzinu. Potrebno je pronaći zadovoljstvo u kontaktu s hranom i uživati u onome što ona nudi najbolje. "U više od dva desetljeća povijesti pokret se proširio na sveobuhvatan pristup hrani koji prepoznaje snažnu vezu između jela, planeta, osobe, politike i kulture", kaže službena web stranica pokreta.
Lijepo, čisto i pošteno
Pokret se uglavnom temelji na tri principa, poznata kao dobra, čista i poštena. Dobro je povezano s kvalitetom hrane, koja također mora biti ukusna i zdrava. Čistoća nije samo pranje ruku prije nego što pripremite hranu ili je pojedete, ona je puno šira: proizvodnja koja ne nanosi štetu okolišu. Napokon imamo sajam, koji je ništa drugo nego ne naplaćivanje povišene vrijednosti za proizvod, samo ono što stvarno vrijedi. Ideja je da su cijene pristupačne za potrošače, ali da u isto vrijeme pošteno plaćaju proizvođače za njihov rad na terenu.
Održiva gastronomija bitna je za Slow Food
Dobri, čisti i pošteni principi samo pokazuju da je Slow Food pobornik održive gastronomije. Napokon, ideja je da potrošač razumije važnu funkciju hrane u društvu i nastoji maksimalno ne rasipati je, uz to što traži zdravije oblike proizvodnje. Nije slučajno da Slow Food visoko cijeni organske tvari koje ne koriste kemijska sredstva u hrani, bilo da su pesticidi ili umjetna bojila.
Druženje je također važno
Sljedeća važna točka Slow Food-a je da ona cijeni druženje, što bi bilo nešto što bi se radilo kroz "prehrambene zajednice". Ideja je da ljudi komuniciraju dijeleći iskustva kroz užitak u jelu. To uključuje odlazak na konferencije ili festivale i sudjelovanje u obrazovnim projektima na tu temu. Zapravo se potiče kontakt između proizvođača i potrošača, jer obje strane mogu biti vješte u ovom pokretu. A upravo zato što ima sposobnost okupljanja ljudi, Slow Food se proširio svijetom i sada je prisutan u projektima u više od 160 zemalja, ujedinjujući milijune ljudi koji cijene dobrobit hrane.