Jeste li opet probali nešto što vam se ne sviđa? Znajte kako vas um može sabotirati

Vrlo je često naći djecu koja ne vole jesti određenu hranu, bilo po boji, okusu ili čak zato što im je neprivlačna. Ali onda osoba raste i taj se ukus mijenja, zar ne? Pa, ne uvijek. Neki ljudi imaju naviku da nešto ne konzumiraju jer su u svoje sjećanje vrlo snažno zabilježili da neku hranu ne vole i ništa ih neće uvjeriti u suprotno. Ali ne bi li to bila samosabotaža?

Vaš vas um možda vara

Vjerovali ili ne, ali moguće je da volite onu hranu za koju kažete da mrzite - a to nema nikakve veze s promjenom okusa, vidite? Tko objašnjava to je argentinski psihijatar Lucas Raspall u svojim TED razgovorima (niz konferencija čiji je cilj podijeliti "ideje koje zaslužuju širenje", kako je navedeno u njegovom sloganu).

Liječnik započinje svoje izlaganje rekavši da sladoled nije imao barem 10 godina, iako mu se desert svidio i prije. Što se promijenilo? Odgovor ima više veze sa samosabotiranjem vašeg mozga nego s bilo čime drugim. Za njega je um poput urednika koji osigurava da se priča ispriča logičnim redoslijedom bez pogrešaka, kao što to čini urednik knjiga. Veliko je pitanje da s vremenom priče postaju istine, što će nas opet definirati.

"Jednog dana kažemo nešto na neki način, a urednik to pretvori u istinu", kaže Lucas Raspall u svojim TED razgovorima. "I od tada, vaš će posao biti jedan: održavanje koherentnosti. Od tog trenutka provodit ćemo vrijeme pojačavajući ono što govorimo. A za to će urednik koji koristi ovaj stroj (mozak) koji služi stvarima biti zanimljiv. "Izbriši ga, filtriraj, ukloni ono što ne odgovara i ojačaj stvari koje odgovaraju priči koja se priča".

Dobro, ali odakle u ovoj priči dolazi sladoled? Pa, Lucas Raspall sjetio se da je volio slatkiše, koji su se kao mlađi posluživali kao desert za obiteljske ručkove. Ali jednog dana, budući da je bio tinejdžer kojeg je život iritirao, odbio je sladoled rekavši da mu se ne sviđa. Od tada je počeo braniti ideju da je ne voli konzumirati.

"Svi gradimo svoj identitet na temelju istina koje jednog dana kupujemo i više ne dovodimo u pitanje, čak i ako se kontekst promijeni", objašnjava psihijatar. "I kažem više: sve se to događa, a da mi to nismo svjesni. Izdavački um sve ovo radi, a da mi to nismo svjesni".

Nejedenje iz navike je češće nego što mislite

Imajući sve ovo na umu, zastanite i razmislite: postoji li nešto što ne jedete samo zato što ponovo niste probali hranu? To se dogodilo 26-godišnjem proizvođaču iz Rio de Janeira, Danielu Fialhu, koji je upravo otišao kušati voće i povrće za koje je rekao da mu se prošle godine nije svidjelo. I gle, njegov popis "zabranjene hrane" bio je prilično dugačak!

"Nisam jeo povrće i voće", kaže. "Rajčica i sirovi luk do da, ali moralo se nasjeckati. I nisam jeo zbog teksture, u osnovi, ali također mi se nije svidio okus, uopće se nije spuštao. Salatu bih mogao napuniti umakom koji nije pomogao. ta njegova hrskavost mi je jako smetala i nisam mogao jesti ".

I to nije sve: nije ni pio voćni sok, samo sok od grožđa - i to samo ako je bio industrijaliziran. I nije bilo iznimke, s tim da je ponekad tvrdio da je alergičan na klorofil samo da ne bi bio prisiljen jesti salatu. No, sve se to promijenilo onog dana kad je odlučio ponovno pokušati sve što je rekao da mu se ne sviđa.

"Prestao sam jesti voće i slično kad sam imao 8 godina", prisjeća se Daniel Fialho. "U današnje vrijeme pijem sve najčešće sokove ovdje u Riju (cupuaçu nije jedan od njih, pa ne mogu reći zašto to nisam ponovio). Navike sam počeo mijenjati u dobi od 25 godina, bilo je to oko 18 godina, a da nisam jeo takve stvari ".

Uzrujanost može dovesti do lošeg odnosa s hranom

Tekstura može biti odlučujući čimbenik za odrastanje djeteta govoreći da ne voli određenu hranu, iako zapravo sam okus nije problem. Ali dobro je zapamtiti da to nije jedini razlog koji sprječava nekoga da nešto ne pojede - a ovdje naravno ne govorimo o okusu, jer bi to onda bio razlog da se nešto prekine s jelovnika.

U slučaju studenta medicine iz Rio Grande do Sul Rodriga Lautenschlagera (27), bilo je dosta hrane za koju je rekao da mu se ne sviđa. Vjerovali ili ne, samo su dva bila za okus: špinat (gorak) i aliche (vrlo slan).

"Nisam jeo buču zbog konzistencije i avokado, jer sam bio dužan, pa mislim da je to više bio psihološki problem", kaže on. "Ni ja nisam jeo rižu i grah, ali ne znam zašto. Ah, i to dvostruko (ili mondong, kako se to kaže na Jugu), što nisam jeo zbog aspekta".

Pa, osim što mu je izgled bio presudan da ne jede određenu hranu, činjenica da je bio uzrujan - ili čak dužan - jesti nešto, uzrokovala je da odbija neke sastojke. Avokado je, kao što je i sam izvijestio, dobar primjer.

"Moja majka nikad nije bila dužna jesti. To se dogodilo više u vrtiću. Zapravo su to i učinili tamo, sve dok jednog dana nisam razgovarao s majkom i ona mi je u centar poslala poruku da sam alergičan", prisjeća se Rodrigo Lautenschlager, smijući se.

I, kao i kod Daniela Fialha, jednostavno osiguravajući da mu se neki sastojci ne sviđaju, student medicine proveo je veći dio svog života ne konzumirajući ih. Ili točnije, jeo je samo jela koja je rekao da mu se sviđaju - a koja su, vrijedi naglasiti, jedina u kojima je kušao hranu za koju je rekao da mu se ne sviđa.

"Tek kad sam imao 20 godina, stvarno sam volio grah, prije nego što sam jeo samo jednom godišnje ono što je moja velika teta radila", kaže. "S druge strane, riža je voljela samo sushi, danas je ionako volim. Napokon, mondongo je nedavno prvi put probao, jer je ovdje tipična hrana, ali mora biti jako dobro pripremljen".

Uvijek sumnjaj u svoj um

Nakon što smo znali ove dvije priče, riječi argentinskog psihijatra Lucasa Raspall-a moraju imati još više smisla, zar ne? Naš um je urednik koji sebi nikada ne može proturječiti i koji provodi godine braneći isto stajalište sve dok ga jednog dana, možda, ne odlučite ispitati i učiniti drugačije.

"Za ovu vražju maniju da budemo dosljedni, urednik na kraju pojačava ono što govori o nama umjesto da traži način da se promijenimo i rastemo", kaže Lucas Raspall u svojoj prezentaciji na TED Talks. "A mi smo, ne znajući ništa, slijedili na autopilotu. Sve što kažete da ne možete promijeniti, što morate prihvatiti, nije istina".

Bilo na polju hrane ili ne, vrijedi malo razmisliti o tome što radimo u ovom slavnom autopilotu i je li to ono što stvarno želimo. Meditacija vam čak može pomoći u ovom procesu, jeste li znali? Ovo samospoznavanje toliko je važno da je argentinski psihijatar završio svoj govor dajući poruku koju je smatrao važnom za sve prisutne, a koja također može biti u bilo čijem životu:

"Ne želim da itko ode odavde bez razmišljanja gdje je sladoled u njihovoj priči, jer ovo je jedini život koji imamo. Ne možemo ga prepustiti na pošiljci drugom. Ne možemo biti puki tumači onoga što nam um govori" , zaključuje Lucas Raspall, prije nego što je na kraju svog izlaganja pojeo sladoled.

Preporučeno

10 namirnica bogatih željezom koje nikako ne smijete propustiti u prehrani
Čemu služi lovorov list? Otkrijte njegove prednosti i kako ga konzumirati
Čemu služi ora-pro-nobis biljka? 5 blagodati ovog povrća